Povodom početka nove školske godine, koja kreće 7. rujna donosimo pregled kako se od 90-ih do danas mijenjao broj djece koja nije spremna upisati prvi razred osnovnoškolskog obrazovanja sa sedam godina.
Prema podatcima, u zadnjih 30 godina dogodio se ogroman skok broja djece s odgodom upisa u osnovnu školu. Više se ne može reći da je prvi dan škole samorazumljiv korak za djecu kada napune sedam godina, budući da gotovo svako deseto dijete odgađa upis za jednu godinu.
Već godinama podatci Službe za školsku i adolescentnu medicinu (HZJZ) te izvješća CARNET-a i Ministarstva znanosti i obrazovanja otkrivaju poražavajući trend i ozbiljan javnozdravstveni problem.
Godine 1995. odgoda upisa u prvi razred osnovne škole bila je rijetkost rezervirana za zanemariv broj djece s teškim zdravstvenim poteškoćama. Ulaskom u 21. stoljeće u Hrvatskoj se primjećuje lagani porast govornih mana kod sedmogodišnje djece, dok su danas logopedske i defektološke učionice sve punije i punije.
Dapače, opseg problema kod djece se također povećava pa on osim govornih mana uključuje grafomotoriku, poremećaje koncentracije i emocionalnu nezrelost.
Ono što je prije trideset godina bila rijetkost rezervirana za teže zdravstvene poteškoće, danas je postala masovna pojava koja puni logopedske i defektološke čekaonice diljem Hrvatske.
Razvoj trenda od 1995. do 2025. godine:
| Godina | Prosječan postotak odgoda | Procjenjivani broj djece | Glavni razlozi |
| 1995. | < 1,5% | manje od 600 djece | Odgoda kao iznimka, uglavnom zbog teških motoričkih i senzornih oštećenja |
| 2000. | ~2,5% – 3% | ~1000 djece | Isključivo teže razvojne ili kronične zdravstvene teškoće |
| 2010.* | ~4,8% | ~1900 djece | Standardizacija školskih pregleda, uvođenje stručnih timova u škole i rano uočavanje blažih govorno-jezičnih odstupanja |
| 2015. | ~6,1% | ~2.500 djece | Rani znaci jezično-govornih teškoća, slabija pažnja |
| 2020. | ~8,2% | ~3.100 djece | Utjecaj pandemije (neizvjesnost oko online nastave, izolacije u vrtićima) |
| 2025. | 10,03% | 4.138 djece | Emocionalna i socijalna nezrelost, ekranizam, grafomotorika, govorne teškoće |
U praksi, to znači da u prosječnom hrvatskom razredu od 20 učenika, u prosjeku dvoje djece sjedi u klupama sa zakašnjenjem od godinu dana jer u redovnom terminu nisu bila spremna za školske obveze. To je skok od gotovo 500 % u odnosu na devedesete godine.
*Od 2010. porast odgoda se dijelom može pripisati Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (2008.) i pratećim pravilnicima. Tada su formalizirana stručna povjerenstva koja su u preglede aktivnije uključili psiholozi, logopedi i edukacijski rehabilitatori, što je dovelo do znatno preciznije dijagnostike.
Tri jahača školske nespremnosti: Što je uništilo dječje vještine?
Ipak, stručnjaci, školski liječnici, logopedi i psiholozi su složni u jednome: djeca se nisu promijenila genetski, već se promijenilo njihovo okruženje. Tri su ključna faktora koja su u zadnjih dvadeset godina srozala spremnost djece za školu:
1. Ekranizacija ranog djetinjstva i usporen jezično-govorni razvoj
Generacije devedesetih slušale su priče i razgovarale s roditeljima, a generacije rođene nakon 2015. godine od najranije dobi provode sate ispred pametnih telefona i tableta. Rezultat? Djeca na upis dolaze s bogatim rječnikom engleskih fraza s YouTubea, ali ne znaju pravilno izgovoriti hrvatske glasove, imaju siromašan vokabular i ne znaju prepričati jednostavan događaj u tri povezane rečenice.
2. Poremećaj fine motorike i grafomotorike
Prije trideset godina djeca su se igrala u pijesku, rezala škarama, nizala perle i mijesila plastelin. Danas dječji prsti uglavnom klize po ekrana mobitela i tableta. Zbog toga mišići šake ostaju nerazvijeni. Kada na pregledu dobiju olovku u ruke, mnoga djeca je drže cijelom šakom, ne mogu povući ravnu crtu niti pravilno precrtati geometrijski lik.
3. Emocionalna krhkost i niska tolerancija na frustraciju
Moderna djeca su često prezaštićena. Roditelji umjesto njih rješavaju svaki problem, pa djeca u dobi od sedam godina ne posjeduju bazičnu emocionalnu otpornost. Na testiranjima se susreću s time da ne znaju mirno sjediti 15 minuta na mjestu, ne podnose neuspjeh (ako pogriješe, počnu plakati ili odustaju) i pokazuju izrazitu socijalnu nezrelost u komunikaciji s vršnjacima.
Stope odgoda najviše u velikim urbanim sredinama
Zanimljivo je da problem nije u svim dijelovima Hrvatske jednak. Službene analize pokazuju da su stope odgoda najviše u velikim urbanim sredinama, poput Zagreba, ali i u nekim jadranskim županijama (poput Splitsko-dalmatinske i Istarske).
U Zagrebu se u pojedinim gradskim četvrtima bilježi situacija gdje se svako osmo dijete odgodi za iduću godinu. Stručnjaci smatraju da je to rezultat ubrzanog stila života u gradovima, gdje roditelji imaju sve manje vremena za kvalitetan rad s djecom u prirodi, a vrtići su preopterećeni i ne mogu se svakom djetetu posvetiti individualno.
Pri tome treba dodati da urbane sredine poput Zagreba i priobalne županije doista bilježe nešto veće stope odgode jer imaju razvijenije dijagnostičke mreže te je veća senzibiliziranosti roditelja u odnosu na ruralne sredine.
Hoće li u budućnosti djeca kretati u školu tek s osam godina?
Ovi podaci nisu samo problem školskog sustava, već su i ogledalo društva. Povećanje broja nespremne djece za početak osnovne škole jasna je poruka da je tehnologija na putu da pobijedi bazični ljudski razvoj.
“Ako se trend nastavi ovim tempom, u budućnosti bi mogli imati situaciju da polazak u školu s osam godina postane novo pravilo, a ne iznimka”, ističe dr. sc. Valentin Stuhne, direktor poliklinike Sursum Corda, te dodaje:
“Vrijeme za aktivnije uključivanje struke i državnih institucija u rješavanje ovih i sprječavanje novih problema, te preispitivanje korištenja tableta i edukativnih aplikacija od najranije dobi”.
Ovaj tekst autorsko je djelo. Njegovo dijeljenje na bilo kojoj drugoj platformi dozvoljeno je samo uz postavljanje hiperveze na ovu stranicu sa koje je tekst podijeljen.
Informacije koje se nalaze na ovom blogu služe isključivo za informativne svrhe. Sadržaj na ovoj stranici nije namijenjen dijagnosticiranju, liječenju ili prevenciji bolesti. Ne zamjenjuje stručni medicinski savjet, dijagnozu ili liječenje. Ako imate ili sumnjate da imate zdravstvenih problema, odmah se obratite svom liječniku ili drugom kvalificiranom zdravstvenom stručnjaku.
Autori bloga nisu odgovorni za bilo kakvu štetu koja može nastati uslijed korištenja informacija objavljenih na ovoj stranici. Svaka osoba koja primjenjuje savjete ili informacije s ovog bloga čini to na vlastitu odgovornost. Prije bilo kakve primjene informacija ili preporuka, uvijek konzultirajte svog liječnika.
